Kako naučiti dijete da se zauzme za sebe i izbjegne vršnjačko nasilje

Oglas

 

Kako naučiti dijete da se zauzme za sebe i izbjegne vršnjačko nasilje

 

Jamstva da vaše dijete nikada neće biti žrtva nasilja nema, ali postoje neke osnovne smjernice koje preporučuju psiholozi i pedagozi kako bi se međuvršnjačko nasilje smanjilo i izbjeglo.

Međuvršnjačko nasilje može se na prvi pogled činiti poput nečeg  nedužnog, dok s druge strane može ići u ekstreme uključivati nasilne prijetnje, uništavanje dječjih stvari ili čak ozljeđivanje.

Kako prepoznati vršnjačko zlostavljanje?

Vršnjačko zlostavljanje je oblik ponašanja u kojem je jedno dijete trajno i učestalo izloženo negativnim postupcima jednog ili više učenika koji ga namjerno žele povrijediti, poniziti ili osramotiti (izložiti neugodnostima). /prema Olweus 1991./

Vršnjačko zlostavljanje s druge strane nije slučajno sukobljavanje koje se jednom desi i neće se ponoviti, slučajno ozljeđivanje drugog djeteta, rješavanje prijateljskih razmirica zadirkivanjem (svađom među djecom), pa čak se  ne smatra vršnjačkim zlostavljanjem ni nasilno rješavanje sukoba među prijateljima iste moći, ako nije ponavljano i ako se desi jedanput.

Vršnjačko zlostavljanje općenito nije vezano uz konflikt kojeg djeca rješavaju među sobom, nego je vezano uz osjećaj nadmoći jednog djeteta nad drugim kojeg smatra inferiornim, slabijim i nevrijednim.

Većinu djece u nekom razdoblju “zafrkavaju” vršnjaci, i to obično nije štetno, ako je obostrano, prijateljski i zabavno. Međutim, ako jedno dijete stalno “zafrkava” drugo, postaje neljubazno i takvo ponašanje se stalno ponavlja, to je oblik ponašanja koji treba zaustaviti.

Prema statistikama UNICEFa provedenim u Hrvatskoj (iz 2004. ) otprilike se 10 posto djece osjeća zlostavljanom, a najčešće njih 10 zlostavlja u mini okruženju jedan dječak ili jedna djevojčica.

Nasilje može biti fizičko (tjelesno), verbalno, psihološko i socijalno.

Tko su najčešće žrtve nasilja:

– novi učenici
– nadarena djeca
– mirna i ljubazna djeca
– djeca nižeg socioekonomskog statusa
– djeca s posebnim potrebama
– djeca iz “nesređenih” obitelji.

Kako se može prepoznati dijete žrtva nasilja:

– Dijete ima strah od odlaska u školu, glumi bolesti, postaje napeto.
– Dijete loše spava, postaje povučeno, anksiozno.
– Dijete odbija aktivnosti u kojima je nekad uživalo.
– Dijete odbija razgovarati o svojim problemima, odnosima u razredu.
– Dijete iz škole dolazi s modricama, oštećenih knjiga, “gubi” svoje stvari, novac…
– Dijete ima snažnu želju da se uklopi.

Kako naučiti dijete da izbjegne vršnjačko nasilje?

Ono što trebate naučiti dijete u situacijama zlostavljanja je da:

1. Ponašaju se hrabro

2. Ignoriraju nasilnika

3. Udalje se od nasilnika

4. Prijave nasilje najbližoj odrasloj osobi (učitelju, nastavniku, pedagogu…)

5. Po povratku kući prijave takve oblike ponašanja vama (roditelju) kako biste mogli o njima razgovarati i pronaći najbolju strategiju.

Dijete ne možete naučiti da izbjegne međuvršnjačko nasilje  tako da ga učite da se samo odupire nasilniku, nego mu treba kompletna podrška. Treba ga učiti da prijavljuje nasilje učiteljima, nastavnicima, pedagozima, psiholozima, svim starijima u školi.

Zatim ga trebate učiti da se druži s “ostalom djecom” pri dolasku i odlasku iz škole, da maksimalno izbjegava nasilnika,  a po potrebi dijete treba pratiti do škole i na putu kući.

Također, djecu trebate naučiti da mogu o svemu s vama razgovarati. Žrtvama zlostavljanja često je neugodno i osjećaju sram zbog toga što se njima događa, te misle kako će razočarati ili uzrujati roditelje saznaju li roditelji za nasilje.  Nagradite dijete i pohvalite svaki put kada razgovara o nasilju u školi. Podsjetite ga da mnogo ljudi bude zlostavljano, te naglasite da nije loše ponašanje osobe koju se zlostavlja, nego od zlostavljača.

Otvoreno razgovarajte o zlostavljanju suosjećajući sa žrtvama, na taj način će dijete znati da će imati i vašu potporu ako mu zatreba.

Mnogi roditelji doći će u napast da kažu svojoj djeci kako se trebaju naučiti “obraniti”  i vratiti nasilniku istom mjerom. Međutim to je pogrešno jer može eskalirati u veće nasilje, te bi netko mogao biti ozbiljno ozlijeđen. Naučite ga kako je najbolje udaljiti se od djece koja vole zlostavljati drugu djecu, od nasilja, družiti se s drugima i reći odrasloj osobi.

Naučite dijete da se druži u skupinama s drugom djecom i izbjegava nasilnika, posebno nasamo u toaletima, hodnicima.

Trebalo bi naučiti dijete da ne reagira na zlostavljanje ni ljutnjom, ni plačem ni uzrujanošću. Vježbajte s njim reakcije smirivanja i udaljavanja. Jer ako “žrtva” ne reagira na zlostavljanje prestaje biti žrtva i prestaje biti zanimljiv zlostavljačima.  Naučite dijete kako s nasilnicima treba koristiti hladan i neemotivan jezik, kojim će nasilniku dati do znanja da ne namjeravaju biti žrtve. Dijete učeći odgovoriti na nasilje bez straha ili ljutnje, stvara sve više samopouzdanja i smanjuje šanse za međuvršnjačko nasilje. Naučite ga da nasilnika gleda u oči, drži glas smirenim i jednoličnim, a uvijek se drži na prikladnoj udaljenosti od nasilnika.
Plač, ljutnja ili uzvraćanje nasilja daju signal nasilniku da je pronašao žrtvu i da treba nastaviti s takvim ponašanjem.

Izvori:
Međuvršnjačko nasilje, Željka Butorac,prof.def.logoped
How to Stop Being Bullied: A Kids’ Guide, Ann Neville
Don’t Pick on Me: Help for Kids to Stand Up to and Deal with Bullies, Susan Eikov Green

Odgovori

*