Zbog čega vas roditeljstvo neće usrećiti?!

Zbog čega vas roditeljstvo neće usrećiti?!

Kao i većina parova moja djevojka i ja smo razmišljali o budućnosti. Imam 30, a ona 25 godina i na našem popisu stvari koje bi trebali uraditi je oženiti se i imati dvoje djece. Nadamo se muško i žensko.

Situacija s brakom izgleda dobro. Prema istraživanjima oboje, i muž i žena, su sretniji u braku nego solo, ali s druge strane čini se kako nas djeca neće usrećiti.

Nekoliko prošlih desetljeća društveni znanstvenici, poput mene, pronašli su nula dokaza prema kojima bi djecu povezala sa srećom.

Moja zadnja analiza, objavljena u Journal of Socio-Economics je nedavni primjer studije u kojoj je pokazano kako roditelji i ne-roditelji imaju istu razinu zadovoljstva životom.

Što je još tužnije, mnoga istraživanja provedena prije moga, koja su se temeljila na podacima iz Europe i SAD-a, otkrila su kako roditelji pokazuju značajno manju razinu sreće, zadovoljstva životom, bračnim životom i svojim psihološkim stanjem od ne roditelja.

Postoje također dokazi koji govore kako roditelji nisu samo nezadovoljniji za vrijeme dok su djeca malena i fizički i ekonomski ovisna o njima. Zadnje istraživanje je pokazalo kako stariji roditelji čija su djeca napustila dom imaju značajno manju razinu zadovoljstva od ne-roditelja iste dobi.

Postavlja se pitanje, ako postoje dokazi kako vas djeca ne usrećuju, zbog čega je onda u svakoj kulturi svijeta toliko uvriježeno mišljenje kako djeca donose sreću?

Kada se od ljudi zatraži da razmišljaju o roditeljstvu – ili zamišljaju djecu koju će dobiti ili razmišljaju o djeci koju imaju – oni u glavi vide slike zdrave djece, zgodnih dječaka i prekrasnih djevojčica koja su razigrana u svakom pogledu.

Ovakvo razmišljanje o djeci događa se i kod ljudi koji znaju da će roditeljstvo biti teško. Ali zbog čega onda imamo tako ružičasti pogled? Jedno od mogućih objašnjenja, prema američkom psihologu Danielu Gilbert, autoru bestselera „Spoticanje o sreću“, je da stajalište kako „djeca donose sreću“ mnogo se lakše transformira kroz generacije od toga da „djeca nose jad“.

Ovaj fenomen može se objasniti dalje činjenicom da ljudi koji vjeruju kako vas djeca neće usrećiti i koja ne žele djecu, svoje ideje nemaju na koga prenijeti, jer nemaju djece ili sa svojom nisu povezani. Nešto slično kao s Darwinovom teorijom prirodne selekcije o preživljavanju najbolje prilagođenih.

U istom radu dr.  Andrew Clark i kolege otkrili su kako se kod roditelja osjeti značajno povećanje razine sreće u godini prije rođenja djeteta, uključujući godinu rođenja, dok pada ponovo na nulto povećanje u godini kada prinova pristigne, a sljedećih 4 godine njihova razina sreće se smanjuje.

Možda ste već sada pomislili kako je roditeljstvo teška stvar, međutim sigurno postoje i pozitivna iskustva povezana s roditeljstvom koja zasjenjuju negativna?

Nekako teško prihvaćam teoriju da djeca donose samo jad. To je jednostavno zbog toga, što ja, kao i većina drugih ljudi vjerujem da su sva roditeljska iskustva u najmanju ruku 50:50 pozitivnog i negativnog. Vidjeti prvorođenca kako se smije vjerojatno nadmašuje iskustva sa svim prljavim pelenama.

Dalje npr. vjerujemo kako će nam sveučilišna diploma ili vjenčanje donijeti veliku dozu sreće. I zaista donesu nam, ali iznenadimo se kada shvatimo da ta doza sreće ne djeluje dugo.

Objašnjenje se krije u ljudskoj psihi. Nakon što se dese o takvim događajima ne razmišljamo često. Npr. ako bismo dobili 10 milijuna kuna na lutriji, bili bismo izvan sebe od sreće, ali vrlo brzo kada novac ode na bankovni račun, kupimo auto i vikendicu, nakon što se priviknete na činjenicu da ih imate, nećete o njima razmišljati svaki dan.

Ali budući da je osjećaj dobitka toliko jak, možda zbog toga što je rijedak, kada biste upitali dobitnike da se prisjete tog osjećaja oni bi pretjerivali u vrijednosti koju donosi.

Jednako je i s djecom. Negativna iskustva su manje upečatljiva od onih rjeđih, ali značajnijih pozitivnih. Stoga će u globalu svi ustvrditi kako djeca donose sreću, ali kada ih se zatekne i pita usred sitnih negativnih iskustava kroz koja svakodnevno prolaze primijetit će kako im djeca nisu popravila opću razinu sreće. Ali umjesto da kažu jednostavno da djeca donose jad, svi će vam reći da je roditeljstvo najteži i najsumorniji posao na svijetu.

Djeca nam daju mnoge stvari, njihovo odgajanje je i nagrađujuće i značajno, ali istina je da nam neće povećati dnevnu razinu sreće. Ali umjesto da se tog priznanja sramimo trebali bismo ga slaviti jer ono pokazuje ljudsku sposobnost da volimo iznad svega, što je jedna od najcjenjenijih ljudskih kvaliteta.

Činjenica da nas djeca uvijek ne usrećuju, a da ih mi pored toga volimo, je stvar zbog koje bismo trebali biti zahvalni svojim roditeljima i budućem sebi što smo se prihvatili tog zadatka.

Dr. Nattavudh Powdthavee,

„Why having kids won’t make you happy“