|
|
TREMA -
STRAH OD JAVNOG NASTUPA
TREMA
STRAH OD JAVNOG NASTUPA
 Strah od javnog nastupa normalan je i prirodan osjećaj. Tremu imaju
svi, glumci pred predstave, pjevači pred koncerte, profesori pred
predavanja pa i političari pred javne govore. Takvog straha teško je
i gotovo da se i ne može u potpunosti osloboditi, ali se može i to u
značajnoj mjeri ublažiti. Do te mjere da neće biti nikakva prepreka
istupanju pred drugim ljudima.
Tremu psiholozi objašnjavaju kao strah od sramoćenja. Bojimo se da
će naši nedostaci izaći na vidjelo i da ćemo tako postati manji u
tuđim očima, jer svakim izlaskom pred publiku, tj. mnoštvo
okupljenih ljudi, na kocku stavljamo image koji smo o sebi stvorili.
Javlja se strah da će vidjeti nešto što ne želimo da se o nama zna.
No, u većini slučajeva takav osjećaj nije realan jer nijedan nastup
nije pitanje života i smrti, iako se nama uglavnom čini. Neki ljudi
također tremu osjećaju iako na svjesnoj razini nemaju nikakvoga
straha, nego im se javlja neka nepoznata unutarnja blokada. Suši im
se grlo, osjećaju grč u trbušnim mišićima, snažno lupanje srca,
znojenje, zaborav, te drhtanje glasa. Govornik zna da se njegov
strah može i izvanjski primijetiti pa ga i to još dodatno plaši.
Unatoč svemu tome, javno istupanje je nužno, jer bilo bi neodgovorno
odustati od javnog nastup samo zbog straha. U jednu ruku to možemo
nazvati i kukavičlukom, zato se strahu i tremi, ne da treba, nego
mora suprotstaviti. I tremu i strah ćemo najbolje umanjiti ako
svjesno napravimo realnu procjenu. Što istupom pred drugim ljudima
možemo dobiti a što izgubiti.
Razmislite koji su vaši ciljevi zbog kojih trebate javno nastupiti,
ali isto tako i što može krenuti po zlu. Što možete izgubiti ako
nešto ne ispadne onako kako ste zamislili. Morate pristati na
gubitak radi dobitka. Trebate pristati na to da se primijeti vaša
pogrešivost, da će ljudi primijetiti da ste možda manje sposobni
nego što biste htjeli da se zna. Da niste savršeni. Ali nemojte se
ni truditi to sakriti jer nitko nije savršen. Sjetite se bilo koje
javne osobe. Ni jedna od njih nije savršena, svi imaju svoje mane,
ali je bitno da znaju svoje vrline istaknuti i da se ne boje stati
pred reflektor.
Tajna uspjeha je u prihvaćanju činjenice da niste savršeni, da nikad
nećete biti ali da ste svjesni da možete ponuditi nešto dobro ili
novo, nije važno. Profesor Ivo Škarić u svojoj knjizi Retorika
objašnjava da će strah i sram biti veći ukoliko govornik nije
navikao na javne nastupe, zatim ako je publika brojnija, ako je
izdvojen i izložen pogledima kao na pozornici, te ako nije navikao
na umjetna pomagala kao što su mikrofoni, kamere. Dakle, strah ćete
umanjiti ako se privikavate na ovakve situacije.
Također, trema je izraženija ako netko previše pridaje važnosti
svome nastupu.
Početnici će uvijek biti lošiji. Ako ste super uspješni u jednom
području pri maloj promjeni opet će se javiti strah. Ali ljudi ne
pamte greške i blagonakloni su posebno prema početnicima.
Pri suočavanju sa strahom najbolji prijatelj je priprema. Morate se
dobro pripremiti prije svakog nastupa. Budite sigurni da ste dobro
uvježbali tekst, pjesmu, da ste dobro informirani o temi o kojoj
ćete govoriti. Logika je jasna, što bolje nešto radite, veće je vaše
samopouzdanje i manja trema. Zato je potrebno raditi na sebi i
vježbati. Pohađajte različite seminare, idite na predavanja, radite
sa stručnjacima. Zanimljivo je da trema ovisi i o fizičkoj
kondiciji. Što smo u boljoj općoj formi trema je manja.
Strah će se smanjivati što budete sigurniji u sebe u bilo kojem
području i što se budete manje podcjenjivali. Zato vježbajte, učite,
usvojite što više vještina, ne istupajte u javnost bez dobre
pripreme, mislite na sve, pomagala koja ćete koristiti, kakva je
pozornice, o kakvoj se publici radi, prikladno se odjenite. I
najvažnije ne pokušavajte na pozornici biti ono što niste.
TREMA |
|
|
|
