Vjerojatno prva knjiga na hrvatskom jeziku koja sustavno razmatra utjecaj znanosti i tehnike na duhovnost, moral i općenito pogled na svijet.
Teološki uvod u sva poglavlja predstavlja prvi dio knjige u kojem se autor bavi pitanjem: Kako prepoznati nove znakove vremena ili prepoznati stare znakove, ali u novom ozračju znanstveno-tehničke civilizacije?
Predstavlja tako »nedovršeno ali indikativno« teološko istraživanje o znakovima vremena, naglašavajući pritom činjenicu da je teologija znakova vremena, usprkos tomu što je na II. vatikanskom koncilu odigrala jednu od najvažnijih uloga, u postkoncilskom vremenu nepravedno zapostavljena.
Na tu trajnu i nedovršenu ulogu podsjeća koncilski dokument, pastoralna konstitucija Gaudium et spes po kojem je Koncil obvezao Crkvu i teologiju na budno i mudro prepoznavanje i tumačenje znakova vremena u svjetlu evanđelja te stoga njegov narativno-analitički i pastoralno-parenetički izričaj prevladava u autorovim teološkim analizama.
U drugome dijelu knjige Matulić obrađuje neke povijesne metamorfoze crkvene svijesti i posebnu pozornost pritom posvećuje temama crkvenoga poimanja i odnosa prema kulturi (zahtjevima inkulturacije evanđelja u suvremenu kulturu), potom dijalogu, autonomiji, osobito autonomiji znanosti, i na kraju demokraciji.
Treći dio knjige autor je posvetio nekim aspektima metamorfoza društvene svijesti. U središte teoloških preokupacija stavlja ateizam s njegovim recentnim metamorfozama u ozračju ekonomsko-tehničke globalizacije i novih religijskih pokreta, potom demokraciju u ozračju rastućega relativizma, jedinstveno buđenje svijesti o vrijednostima, prijateljstvo u njegovim povijesnim metamorfozama te na kraju brak i obitelj u suvremenim društvenim previranjima.
Autor: Tonči Matulić
Godina izdanja: 2009.